|
Ukoliko povremeno želite primati obavještenja i aktuelnosti vezane za Dzemat Selam Rotterdam, unesite vašu e-mail adresu:
|
Da li je islam dio Njemačke?
Objavljeno: 14/02/2011 - 22:44
• BILAL EF. HODŽIĆ
„Kršćanstvo pripada bez ikakve sumnje Njemačkoj. Židovstvo pripada bez ikakve sumnje Njemačkoj. Ovo je naša kršćansko-židovska povjest. Ali i islam između ostalog pripada Njemačkoj.“
Trećeg okotbra je, kao što znamo, zemlja u kojoj živimo, Njemačka, proslavila 20 godina od ponovnog ujedinjenja. Po završetku Drugog svjetskog rata Njemačka je bila podijeljena na Istočnu i Zapadnu Njemačku. 13. avgusta 1961 godine je izgrađen berlinski zid da bi 9. novembra 1989 godine došlo do njegovog pada a nakon toga 03.oktobra 1980 do ujedinjenja. Ono što je za nas interesantno jeste govor njemačkog predsjednika Christiana Wulffa kojeg je održao na 20 godišnjici proslavljanja ujedinjenja Njemačke gdje je između ostalog rekao: „Kršćanstvo pripada bez ikakve sumnje Njemačkoj. Židovstvo pripada bez ikakve sumnje Njemačkoj. Ovo je naša kršćansko-židovska povjest. Ali i islam između ostalog pripada Njemačkoj.“
Ova njegova izjava je izazvala burne polemike u Njemačkoj gdje smo imali priliku da čujemo one koji ga kritikuju, kao i one koji su stali u njegovu odbranu. Neue Zürcher Zeitung (NZZ), kao i vodeći listovi u Njemačkoj FrankfurterAllgemeine Zeitung (FAZ), Süddeutsche Zeitung (SZ) i Die Welt, prenose izjavu CSU-ovog pokrajinskog političara Hans-Petera Friedricha, koja glasi: “Da jasno kažemo:”Leitkultura”, odnosno dominatna kultura u Njemačkoj je kršćansko-židovska kultura. Ona nije islamska i neće to biti ni u budućnosti.”
Die Welt prenosi reakcije drugih CSU-ovih političara, pa tako navodi: “Bavarska ministrica za socijalna pitanja, Christine Haderthauer, je za list Leipziger Volkszeitung izjavila:’Iz religijskih sloboda ne smije nastati religijska istovjetnost.Još jedan CSUov političar Hans Peter Uhl je konstatirao ono, u što ni Wulff ne sumnja a to je da “njemački Ustav ima prednost nad šerijatom’.”
Die Welt u svome članku također navodi da su se političari liberala iz stranke FDP postavili iza predsjednika i njegove izjave, a da podršku uživa i u redovima opozicije. Die Welt tako zaključuje: “Sutra je 100 dana otkad je Christian Wulff na funkciji predsjednika. U narednih 100 dana bi trebao raditi na tome da poboljša svoj imidž u zemlji i da postane cijenjen predsjednik, kojega će se poštovati.”
Ovom Wulffovom izjavom se, međutim, ponovno razvila diskusija unutar same Njemačke o tome jesu li građani Njemačke jedan narod. Die Welt tako donosi zanimljiv esej, potaknut ovom debatom oko Wulffove izjave o islamu, u kojem se pokušava objasniti zašto u Njemačkoj svaka ovakva izjava izaziva oštre diskusije.
“Njemačka u svojoj historiji nije skupila tako dugo i raznovrsno iskustvo s ljudima stranoga porijekla kao što su to naši srednjeevropski susjedi, čije stanovništvo je djelimično i do jedne trećine bilo sastavljeno od nacionalnih manjina. Današnja Njemačka je nesigurna kad je u pitanju odnos prema strancima, koji su nam došli u proteklih 50 godina. Dugo se ova zemlja kolebala između potpunog ograđivanja od tih ljudi, odnosno ignoriranja, i s druge strane iluzornog ‘multikulti-’stava. Hoće li ‘oni’ i ‘mi’ postati jedan narod, to će se odlučiti za nekoliko generacija. Islam je bez sumnje u međuvremenu također dio Njemačke, ali odbijamo onaj islam koji nam se često predstavlja u formi šerijata, tlačenja žena, prezira naših sloboda, koje mi cijenimo. Jedan takav islam ne smije postati dio etičko-moralnih temelja našega društva” - poručuje se u eseju objavljenom u listu Die Welt.
Pitamo se kao muslimani, da li smo dio Njemačke ili ne?
Kao pojedinci vjerovatno bismo imali različite odgovore. Neki se ne smatraju dijelom ovog društva. Neki smatraju da pripadaju ovom društvu. Neki više vole Njemačku nego svoju domovinu. Ovo bi bili pojedinačni odgovori, ali kada se radi o islamu kao vjeri, da li je on postao dio ovog društva ili ne?
Bez obzira na negodovanja i kritike upućene predsjedniku Njemačke Christianu Wulffu, činjenice nam pokazuju da je islam postao sastavni dio Njemačke kao i mnogih drugih evropskih zemalja.
U Njemačkoj trenutno živi oko 4,3 miliona muslimana, što predstavlja 5% ukupnog stanovništva, od kojih su 45% državljani Njemačke. 66% stanovništva su kršćani, 1% ostale religije i čak 28% onih koji se izjašnjavaju da su bez religije. U Njemačkoj ima preko 2500 džamija, a još na stotine su u izgradnji. Na njemačkim ulicama su veoma česte slike pokrivenih žena. Na sve strane su rašireni turski restorani koji se dovode u vezu sa islamom. Veliki je broj onih koji prelaze na islam, a ujedno i veliki prirodni priraštaj omogućava veću brojnost muslimana. U 2004 godini je bilo oko 3,25 miliona muslimana u Njemačkoj a procjenjuje se da će u 2045. godini ih biti oko 51 milion.
Ovo su činjenice od kojih ne možemo pobjeći. Slika Evrope u narednih 30 do 50 godina će se zatno izmijeniti. Potaknuti Drugim svjetskim ratom, raznim ekonomskim krizama, socijalnim nemirima, krvavim ratovima veliki broj muslimana je svoje utočište potražio na Zapadu. Prve generacije koje su dolazile, uglavnom su bili fizčki radnici koji su izgrađivali Njemačku. Mnogi od tih takozvanih gastarbeitera s ponosom danas pokazuju zgrade, mostove, puteve i željeznice koje su zajedno sa ostalim radnicima gradili ulažući svoju snagu i mladost. Preko 90% tih prvih privremenih radnika je imalo isti san. Svi su sanjali da ostanu u inostranstvu godinu ili dvije, a zatim da se vrate svojoj kući. Nažalost, godina po godina je prolazila, a mi smo i dalje ostajali u inostranstvu dok jedan dan nismo shvatili da ćemo odavde otići tek kada dođemo u penziju svojim nogama ili će nas neko pokopno društvo da preveze u domovinu ali u sanduku.
Naša djeca koja se rađaju ovdje automatski dobivaju pravo na njemačko državljanstvo i pitanje je poslije 50-tak godina hoće li uopšte biti muslimana Turaka, Bošnjaka, Albanaca ili Arapa ili ćemo biti Nijemci muslimani kao što su u Hrvatskoj naša braća i sestre Hrvati muslimanske vjere.
Primjetna je činjenica da izjave poput Wulffove izazivaju žustre polemike, a sve to se veže za kobni 11. septembar koji se pripisuje muslimanima. Čim se spomene riječ „islam“ ili „musliman“ automatski se veže za negativne pojmove kao što su terorizam, ekstremizam, fundamentalizam, zatim za šerijatske kazne kao što su odsjecanje ruke, kamenovanje i dr. Ovakvo gledanje prouzrokuje da se svaka pokrivena žena ili muškarac koji nosi bradu, a još uz to je tamne puti, optužuje kao potencijalni terorista koji čeka svoju priliku. Zbog svega ovoga mi muslimani moramo stalno da se branimo i da dokazujemo svoju lojalnost, čak i oni koji već duže vremena žive u ovoj zemlji i koji su svoju lojalnost nebrojeno puta dokazali. Ovakva klima stvara ozračje nepovjerenja i onemogućava konstruktivan život i saradnju.
Mi jesmo dio Njemačke. Mi živimo u ovoj zemlji. Mi je gradimo. Mi donosimo pobjede Njemačkim timovima. Mi plaćamo regularno porez. Mi živimo u skladu sa njemačkim zakonom. Iako imamo sopstvene vrijednosti, poštujemo i tuđe. Mi želimo da u miru svoju vjeru ispovijedamo i da islam bude priznat kao religija u ovom društvu.
Bilal ef. Hodžić, imam i hatib u IKC Ulm -Njemačka |
|
Dr. Mustafa ef. Ceric U religiji nema prisile
• U julu 1995. godine su srpske jedinice u Srebrenici pobile, za nekoliko dana, 10.000 naših ljudi, bespomocnih ljudi, koji su navodno trebali biti zašticeni kroz holandske plave kacige.
|
101 pitanje Alija Izetbegovic
• Volim i Sidrana i Latica, ali mi je Avdo blizi; Najvise sam se uplasio kada je srusen Stari most, a ne znam sta je teze, voditi drzavu ili zivjeti od penzije;
|
VOLIO BIH DA NIJE TAKO, ALI MUSLIMANI SU U POZICIJI ŽRTVE
• Prenosimo integralni sadržaj intervjua koji je dr. Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dao novinaru Oslobođenja Azharu Kalamujiću. Napominjemo da su naslov kao i međunaslovi intervjua postavljenog na našem portalu redakcijski
|
Uvod u islam, Dr. Muhammed Hamidullah
Cujem sum prijatelja ne vidim
|