|
Ukoliko povremeno želite primati obavještenja i aktuelnosti vezane za Dzemat Selam Rotterdam, unesite vašu e-mail adresu:
|
Kako odgajamo djecu
Objavljeno: 14/02/2011 - 22:45
• SAFET POZDER
Ako je napad najbolja odbrana, onda muslimani, u jeku raznoraznih ataka na islam i islamske vrijednosti i principe, imaju samo i isključivo jednu metodu napada – obrazovanje. Da, isto ono obrazovanje koje je Kur'an dijagnosticirao kao prvu prijeku potrebu svakog muslimana i muslimanke. Onima koji udovolje ovoj potrebi i dio svog vremena podrede učenju, obrazovanju, samoopismenjavanju i širenju svojih vidika, Kur'an, opet, garantuje visoke stupnjeve najbogobojaznijih ljudi a Muhammed a.s. ih svrstava među nasljednike časnih vjerovjesnika. Dakle, nauka u svakom smislu uzdiže i povećava vrijednost čovjeka. ''Univerzitet i natalitet'', bila je česta uzrečica jednog čestitog sarajevskog profesora kojom je nas, svoje tadašnje studente, na neki način želio stalno držati budnim i opreznim. Nisam siguran da smo je tada shvatali na pravi način ali sam sve sigurniji da, vremenom, o njoj mislimo sve ozbiljnije.
Međutim, obrazovanje bez određene odgojne podloge ponekad može izazvati kontraefekat. Tako se ljudski rod nerijetko imao priliku stidjeti pojedinih ''genijalnih umova'' kojima se, u intelektualnom smislu, mora skinuti kapa. No, potpuno lišeni ili barem u dobroj mjeri hendikepirani nedostatkom pojma ''odgoj'', u praktičnom smislu te riječi, ti isti genijalci često nose epitet najvećih monstruma, diktatora ili krvoloka čovječanstva.
Gledano sa aspekta islama, obrazovanje (ta'lim) i odgoj (terbijjeh) su bitno različiti ali i povezani pojmovi bez kojih je nezamisliv koncept čovjeka. Ta'lim i terbijjeh, objedinjeni i u kvalitetnoj mjeri kod čovjeka zastupljeni rezultiraju onim što se u islamu izuzetno cijeni a to je ahlak, odnosno lijepo ponašanje. Otuda Muhammed a.s. poručuje da će mu na Sudnjem danu biti najbliži oni koji su bili lijepog ponašanja ili da na vagi ljudskih dijela na Sudnjem danu neće biti ničega težeg i vrijednijeg od lijepog ponašanja. Lijepo ponašanje ili ahlak je nešto što svim ostalim ibadetima poput namaza, posta, zekata, sadake i sl. daje puninu i smisao. Konačno, nije li Poslanik a.s. za ženu koja klanja, posti i prakticira sve ostale vjerske obrede okarakterisao kao stanovnicu vatre i to samo zbog jednog razloga – nema lijepo ponašanje i uznemirava i ogovara druge?
U savremenom obrazovnom sistemu dominira ta'lim, dok terbijje nema ili je jako oskudno prisutna. Obilje informacija i puko kljukanje učenika znanjem teško može proizvesti željeni efekat. Mišljenja sam da predmet Islamska vjeronauka u značajnoj mjeri nadomiješta prazninu zvanu terbijje. Potvrda za to bi se moglo navesti više. Spomenuću samo činjenicu da su učenici koji su posljednjih godina, na ovaj ili onaj način, okarakterisani kao maloljetni delikventi, mahom djeca koja ne pohađaju časove Islamske vjeronauke. To puno govori.
Ipak, po pitanju odgoja ili terbijjeta, postoji nešto što je znatno važnije i efikasnije i od same Islamske vjeronauke, a to je porodica. Ne treba posebno dokazivati činjenicu da prve i temeljne komponente odgoja dijete nosi upravo iz porodice. Njegovi prvi dodiri, prve riječi, imitacije i uzori vezani su isključivo za porodicu. Zato se i kaže da onoga koga ne odgoje roditelji, odgojiće ga vrijeme. Vrijeme nikada, a danas posebno, nije bilo pouzdan odgajatelj. Nažalost, sve češće se takva kvalifikacija može usmjeriti i ka porodici. Suludo brzi ritam života uveliko je poremetio cjelokupan sistem vrijednosti društva pa i samu porodicu kao njegovu osnovnu ćeliju. Dovoljan je samo letimičan pogled na odnos Muhammeda a.s., prema djeci te na veliki broj preporuka koje nam je, u tom smislu, uputio. Nikada nije udario niti povisio ton na dijete. Igrao se sa djecom, nazivao im selam, sa njima se i smijao i plakao i prema njima se ophodio sa dozom krajne ozbiljnosti i uljudnosti. Dok bi obavljao sedždu dječija razdraganost i igra znala bi ih dovesti na njegova leđa, ali ih on ni tada ne bi prekidao. Poučene tim pedagoškim pristupom, stasavale su generacije prvih muslimana među kojima nailazimo na mnoštvo primjera majki koje su ranim jutrom vodile svoju djecu na predavanja iz oblasti vjere te ih po završetku istih ponovo vraćalle kući, potpuno vodeći računa o društvu svoje djece, načinu na koji provode vrijeme, obavljanju vjerskih dužnosti, hrani koju jedu i sl.
Danas je priča posve drugačija. Djeca uglavnom uživaju apsolutnu slobodu te sama biraju s kim i kako će provoditi svoje vrijeme. S druge strane, roditelji su apsolutno okupirani time kako svojoj djeci obezbijediti što sigurniju egzistenciju i priskrbiti im sve što požele. I dok stvari teku tim tokom, ni jedni ni drugi ne shvataju da zapravo opasno griješe. Dijete sa neograničenom slobodom vremenom prerasta u malog buntovnika kome je zanimljivo i prihvatljivo sve ono što nema veze sa njegovim roditeljima, braćom i sestrama koji su za njih dosadni i zaostali. Roditelji, opet, ne shvataju da je za dijete u tom periodu mnogo značajnija njihova pažnja i ljubav od bilo čega drugog. Produkti takvih obostranih zabluda iziđu na vidjelo znatno kasnije. Međutim, tada već bude poprilično nemoguće načiniti kakvu promjenu.
Da se vratim povodu koji me je jako slatko isprovocirao da kratko iznesem svoje viđenje gornje tematike, ali i uvjerio kako ispravan odnos prema djetetu urodi plodom. Emrah Litrić je poprilično anonimni dječak iz Bihaća. On je nedavno pred komisijom Rijaseta IZ proučio napamet cijeli Kur'an i tako stekao diplomu hafiza Kur'ana. I to najmlađeg u Bosni i Hercegovini. Emrahu je 11 godina. Dok velika većina njegovih vršnjaka ubija dragocjeno vrijeme raznoraznim igricama i svim onim što se danas, gotovo legitimno naziva dječijim standardom, Emrah je, uz Allahovu pomoć, i bezbeli veliku asistenciju i zalaganje porodice, uspio ponijeti jednu od najčasnijih titula muslimana. Ali, da je sistem vrijednosti dobrano poremećen govori i činjenica da se za Emrahov podvig, barem koliko sam stigao upratiti, nije našla nijedna jedina sekunda televizijskog programa. Da budem iskren, nisam je ni očekivao jer je bjelodano jasno da u nas vijesti odavno više nisu vijesti. U nas je vijest, recimo, kad u Rimu pada snijeg pa čak i Papa iziđe na prozor svoje rezidencije da gleda, ili kada u negdje nekakvom liftu osvane nekakav grafit. Ali, kada 11-godišnji dječak nauči napamet 600 stranica svete knjige? E, to je već nešto drugo. Ko biva, to kad bi se pustilo u eter, moglo bi se negativno odraziti i na drugu djecu koja bi, opet, mogla zastraniti pa i ona početi pamtiti kur'anske ajete, a to bi, onda, moglo imati nesagledive posljedice i onda... Zato je, prema uređivačkoj politici dječijeg programa naših medijskih kuća ipak bolje djeci puštati kojekakve uratke koje, osim formalnog naslova, sa crtanim filmovima nemaju žive veze. Ko zna, možda i jeste cilj zaglupljivanje djece ili, kako to reče jedan moj ahbab, ''parmačenje'' (od riječi parmak)?
Meni je, ipak, draži Emrah. Zato njemu, njegovoj porodici i mu'allimu, našoj Krajini i cijeloj Islamskoj zajednici od srca čestitam (Allah mubarek olsun!), a nama, brižnim ili bezbrižnim roditeljima, podsjećanja radi, upućujem kur'anske riječi: ''O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte vatre!''. |
|
Dr. Mustafa ef. Ceric U religiji nema prisile
• U julu 1995. godine su srpske jedinice u Srebrenici pobile, za nekoliko dana, 10.000 naših ljudi, bespomocnih ljudi, koji su navodno trebali biti zašticeni kroz holandske plave kacige.
|
101 pitanje Alija Izetbegovic
• Volim i Sidrana i Latica, ali mi je Avdo blizi; Najvise sam se uplasio kada je srusen Stari most, a ne znam sta je teze, voditi drzavu ili zivjeti od penzije;
|
VOLIO BIH DA NIJE TAKO, ALI MUSLIMANI SU U POZICIJI ŽRTVE
• Prenosimo integralni sadržaj intervjua koji je dr. Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dao novinaru Oslobođenja Azharu Kalamujiću. Napominjemo da su naslov kao i međunaslovi intervjua postavljenog na našem portalu redakcijski
|
Uvod u islam, Dr. Muhammed Hamidullah
Cujem sum prijatelja ne vidim
|