|
Ukoliko povremeno želite primati obavještenja i aktuelnosti vezane za Dzemat Selam Rotterdam, unesite vašu e-mail adresu:
|
Dr. Mustafa ef. Ceric U religiji nema prisile
Objavljeno: 20/05/2007 - 11:35
• U julu 1995. godine su srpske jedinice u Srebrenici pobile, za nekoliko dana, 10.000 naših ljudi, bespomocnih ljudi, koji su navodno trebali biti zašticeni kroz holandske plave kacige.
Kršcani su rekli muslimanima: „Predajte nam vaše oružje, nece vam se ništa desiti“. Slagali su. Deset godina kasnije smije se pitati: Ko se treba, u pogledu ove tragedije, koga bojati? 450 miliona Evropljana dva miliona Bošnjaka ili obratno? BiH ima danas izmedu 3,5 i 4 miliona stanovnika, dobra polovina od toga su Bošnjaci. I vi licno se tu ubrajate. Kako bi vi tu grupu stanovništva definirali?
CERIC: Kao Bošnjak imam tri identiteta: Ja sam musliman kroz svoju religiju, Bosanac kroz svoju pripadnost kao državljanin, Bošnjak kroz svoje porijeklo. Iz ta tri korijena u idealnom slucaju izrasta jedan covjek, jedna licnost. Bošnjaci su po vlastitom razumijevanju najstarija grupa stanovništva u BiH, što pripadnici drugih naroda djelomicno oštro poricu. Znam, ali dokumenti Osmanskog carstva, kao i Austrougarskog, potvrduju to: Bošnjaci su bili još odavna tu. Samo što oni svoju nacionalnost nikada nisu naglašavali u odnosu na Hrvate i Srbe u zemlji. Zato su, kada su se na Balkanu odjednom po vrhu zavijale „hura“ patriote, bili, da tako kažem, svedeni na svoj identitet kao Muslimani. U ratu u Bosni, 1992. do 1995., na stotine hiljada je ubijeno ili protjerano samo zato što su nosili muslimansko ime.
Da li je to rezultiralo promjenu mentaliteta?
CERIC:Jasno. Za nas, muslimane u BiH, bilo je iznenadenje da krajem 20. stoljeca u Evropi, ljudi na osnovu njihove religije postaju cilj sistematskog zahvata. Mislili smo da se to na ovom kontinentu, nakon iskustva u Drugom svjetskom ratu, nije moglo više desiti. Jeza od toga nam još uvijek leži za vratom.
Osjecali ste da vas je Evropa ostavila na cjedilu!?
CERIC:Tako je. Morali smo spoznati kako su naivni oni u nekim evropskim glavnim gradovima, tamo su pustili da im Miloševic i nekoliko beogradskih intelektualaca sipaju pijesak u oci. Mi smo zato visoku cijenu platili. U stanju šoka se, dakako, ne može živjeti, tako da opet naprijed gledamo. Oslanjamo se na Evropu ljudskih prava i demokratije i nadamo se da ce nas te vrijednosti u buducnosti štititi. Želimo licno biti dio zajednice tih vrijednosti, time što štitimo i prava drugih.
UN-tribunal u Den Haagu treba najteže zlocine kazniti koji su u najmladim ratovima na Balkanu pocinjeni. Kako vi vidite njegovu ulogu, da li je taj sud u prevazilaženju šoka koristan?
CERIC:U svakom slucaju. Naš cilj je pomirenje. Da bi to postigli moramo historiju preraditi, cak i crne odlomke Drugog svjetskog rata i ona neslaganja koja su podmetena za vrijeme Tita. Pomirenje mora pocivati na dva principa: istina i pravda. Znaci svako ima pravo da iznese svoju verziju historije. Istina je da su nakon raspada Titove višenacionalne države najviše Bošnjaci ciljano protjerivani i uništavani. Svi su patili i Hrvati i Srbi. Kolektivne optužbe ne donose ništa. Krivica se mora individualno riješiti, neovisno od porijekla i religije. Uloga sudenja po internacionalnim standardima je tu apsolutno centralna. Naša je nada, da ce haške sudije privesti makar najvece ratne huškace. Pomoci ce žrtvama da tako dodu do makar malo pravde a zemlji do pomirenja.
Tokom rata su i zapadni mediji Bošnjake paušalno nazivali muslimanima. Iako su ti ljudi cesto tako daleko od džamije kao i kršcani, u Zapadnoj Evropi, od svoje crkve.
CERIC: Tacno. Za vrijeme Tita su sve religije izgubile teren, tlo. Sada meni dolaze neki ljudi, Hrvati i Srbi, i pitaju: „Gdje su svi ti fini, liberalni i svjetski muslimani, sa kojima smo nekad živjeli“? „Pa“, odgovorim tada, „neki od vas su ih pobili, te fine komšije“. U meduvremenu je u Bosni stasala jedna nova generacija muslimana, koja ozbiljnije shvata svoju religiju i dolazi u džamiju. Ali mnogi Bošnjaci vode još uvijek jedan prilicno sekularan život.
Da li vam to smeta?
CERIC: Ne, sa time moramo živjeti. Takvo je stanje u Evropi. Nema vjere bez slobode i nema slobode bez odgovornosti. Nema prisile u religiji!
Vi ste ubijedeni musliman. Možete li kao takav prihvatiti razdvajanje države i džamije?
CERIC: Naravno, ne samo da prihvatam, nego u potpunosti stojim iza toga – i kao predstavnik islamskih institucija koje vodim. Šta to znaci? Postoje dvije vrste sekularizma, politicki i metafizicki sekularizam. Problem koji se tu postavlja, analizirao je Emil Durkheim 1883. u svojoj knjizi „O socijalnoj raspodjeli rada“. Taj francuski sociolog se još tada pitao: kako može covjek biti autonoman a u isto vrijeme biti dio jednog normativnog društvenog sistema? Mi licno smo danas ubijedeni, da je rješenje u politickoj podjeli vlasti i time razdvajanje svjetskog i religioznog autoriteta. Duhovnici se trebaju baviti religijom a politicari javnim stvarima. To nam može samo koristiti. Mi odbacujemo svaki metafizicki sekularizam, to znaci, da država koristi svoje instrumente da naredi ateizam, kao što se dešavalo u komunistickim sistemima.
Tako ste doživljavali i bivšu Jugoslaviju?
CERIC: Sigurno, i sa tom državom kolaborirala je i marksisticka ideologija. To je svakog od nas pogodilo, jer smo svi bili, na neki nacin, dio tog totalitarnog sistema. U meduvremenu smo stekli slobodu, ali moramo najprije nauciti da se time ophodimo. Još se borimo za pravni poredak u državi, koji ce pojedincu jamciti slobodu svijesti i religije. Ravnotežu još nismo našli.
Nagada se da hocete da u Bosni ponovo uvedete islamsko pravo, Šerijat. Da li je to tacno?
CERIC: Zavisi od toga šta pod tim podrazumijevate. Sve religije pocivaju na etickim principima, vi kažete da droge, alkoholizam, pornografija, pohlepa i podmitljivost covjeka fizicki i duhovno uništavaju. Takva nacela sadrži i Šerijat, ona odgovaraju mom ubjedenju. Zašto ne bih ja, kao duhovni poglavar muslimana u BiH, pokušao da te eticke norme štujem i da ih ljudima ponovo u svijest unesem. Nikome ne smeta ako te vrijednosti zastupate.
Ali mi na Zapadu sa Šerijatom povezujemo vladanje one božanske države koja muškarcima dozvoljava prekomjerni dvostruki moral, dok se žene zamotavaju u crno i rizikuju kamenovanje ako ucine preljubu!?
CERIC: To je nesporazum. Šerijat je najprije jedan pogled na život i svijet, kazneno pravo je samo jedan mali dio njega. Pa svako pravo ima svoje neugodne aspekte koji su podvrgnuti promjeni razumijevanja i vape za reformama. Nasilna kastracija odredenih zatvorenika, koja je bila u SAD-u i drugim Zapadnim državama dugo u praksi, pripada, takoder, u taj odlomak kao i kamenovanje. Mi danas u BiH imamo Ustav i civilno pravo koji ce toj zemlji, nadamo se, uskoro omoguciti integraciju u Evropsku zajednicu. Ovdje niko i ne pomišlja da dodijeli Šerijatu zakonsku snagu. To bi bilo nepojmljivo u jednoj državi u kojoj pored muslimana žive ortodoksni kršcani, katolici i jevreji. Šerijat je za vas po tome samo jedno moralno pravilo koje vjernicima predocava islamske principe.
Vi, svakako, ne volite cuti kada neko tvrdi da je u Bosni evropski islam. Mnogo više, tako ste pisali, tu se radi o „islamu sa dugom evropskom tradicijom“. Kakva je razlika?
CERIC: Razlika je: Ako zahtijevamo evropski islam, onda cemo u kratkom vremenu imati i iranski, indonezijski, saudi-arabijski islam, onda ce se vratiti plemensko razmišljanje. Ali, ako govorim o evropskoj tradiciji islama onda time mislim: Kada ujutro ustanem a snijeg se gomila pred mojim prozorom, tako se osjecam drugacije nego onaj, koji u pustinji živi i od vrucine pati. Moj okolni svijet mi prenosi vlastite umne utiske i misli, sa okolinom se mijenjaju moje potrebe. Po tome imam pravo da islam tako interpretiram, kako mom iskustvu odgovara.
Vi, dakle, mislite da takvo liberalno mišljenje dozvoljava covjeku da bude gradanin jedne moderne zajednice u saglasnosti sa islamom?
CERIC: Apsolutno, i nije to liberalno mišljenje, ja izvodim pravo na to direktno iz Kur’ana. Jer odgovornost i sloboda uslovljava jedna drugu. Zato se osjecam slobodnim da islam citam i tumacim u okviru pravila moje tradicije. A ta tradicija ne pocinje od nule. Cak ni Poslanik Muhammed s.a.v.s. nije govorio: „Historija pocinje sa mnom“». Ne, on je govorio da je postojao Adem, Nuh, Ibrahim, Musa i Isa. Ali, On je unio nekoliko novina. To bi trebalo biti i meni dozvoljeno da unesem iskustvo svoga vremena.
To nije liberalno!?
CERIC: Nije, ne. Ja sam više jedan konzervativni musliman. Ja se držim temeljnih nacela vjere, ali model je za mene promjenjiv. Mi u Bosni imamo neki drugi model.
Teroristi zloupotrebljavaju islam kao etiketu, da bi sijali smrt i mržnju. Šta odgovarate onima koji misle da bi Bosna mogla postati kolijevka ili evropska tranzitna zemlja za takve fanatike?
CERIC: Hocu da budem otvoren. U julu 1995. godine su srpske jedinice u Srebrenici pobile, za nekoliko dana, 10.000 naših ljudi, bespomocnih ljudi, koji su navodno trebali biti zašticeni kroz holandske plave kacige. Kršcani su rekli muslimanima: „Predajte nam vaše oružje, nece vam se ništa desiti“. Slagali su. Deset godina kasnije smije se pitati: Ko se treba, u pogledu ove tragedije, koga bojati? 450 miliona Evropljana dva miliona Bošnjaka ili obratno? I onda dodu i pokušavaju da nas okrive za 500 godina vladavine Osmanskog carstva, za afganistanske talibane, al-Kaidu i neznam za koje još vece zlo. Siti smo više toga!
I pored svega želite u evropsku zajednicu?
CERIC: Jasno, Bosna je uvijek bila dio jedne vece cjeline, Rimskog carstva, Osmanskog carstva, Dunavske monarhije. Evropa je naša šansa. Evropska zajednica bi mogla ostatku svijeta dokazati, da je u stanju, da jedno autenticno islamsko stanovništvo integriše privredno, zakonski i politicki, socijalno i kulturalno.
Bili ste na godišnjem sastanku svjetskog privrednog foruma u Davosu, tamo ste sreli i turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji je, takoder, uzeo kurs prema Evropi. Šta vi mislite o tome?
CERIC: Razvoj u Turskoj, reforme i u oblasti ljudskih prava su blagoslov za tu regiju. Erdogan je krenuo sa velikom ozbiljnošcu na put prema Evropi. Pri tome je nešto shvatio, što je i meni važno: Zakon nije u knjigama, on je u srcima. Zato moramo srca promijeniti ako želimo odnose poboljšati. 70 miliona Turaka i knap 2 miliona Bošnjaka, oni bi Evropu u svakom slucaju obogatili i dokazali da se može u ime islama biti itekako dobar Evropljanin i Evropljanka.
Intervju je objavljen u švicarskom listu Tages Anzeiger. |
|
Dr. Mustafa ef. Ceric U religiji nema prisile
• U julu 1995. godine su srpske jedinice u Srebrenici pobile, za nekoliko dana, 10.000 naših ljudi, bespomocnih ljudi, koji su navodno trebali biti zašticeni kroz holandske plave kacige.
|
101 pitanje Alija Izetbegovic
• Volim i Sidrana i Latica, ali mi je Avdo blizi; Najvise sam se uplasio kada je srusen Stari most, a ne znam sta je teze, voditi drzavu ili zivjeti od penzije;
|
VOLIO BIH DA NIJE TAKO, ALI MUSLIMANI SU U POZICIJI ŽRTVE
• Prenosimo integralni sadržaj intervjua koji je dr. Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dao novinaru Oslobođenja Azharu Kalamujiću. Napominjemo da su naslov kao i međunaslovi intervjua postavljenog na našem portalu redakcijski
|
Uvod u islam, Dr. Muhammed Hamidullah
Cujem sum prijatelja ne vidim
|